Messier maraton 2017.

Naša udruga je i ove godine sudjelovala u tradicionalnom Messierovom maratonu u Višnjanu. Delegacija od pet članova uputila se u Višnjan još u petak. Glavni sudac ove godine je trebao biti naš Marko H., no budući da zbog zdravstvenih problema nije mogao doći u Višnjan, ulogu je preuzeo Bobo. Luka se odlučio natjecati svojim novim teleskopom, 127mm maksutov-cassegrainom.

Po dolasku u dormitorij, dočekao nas je Mladen Korlević i pohvalio se novoopremljenim laboratorijem koji zbilja izgleda super:

Mi smo ipak odustali od “kemijanja” i odlučili se okrijepiti uz pivce na klupi igrališta. Pridružila nam se ekipa iz AAD Zagreb, a uskoro je naišao i Korado, pa se ćakula nastavila do ponoći.

Sljedeće jutro slijedila je tradicionalna kava i dućanski doručak. Toplo sunce izmamilo nas je u kafić na glavnom trgu.

Budući da je do maratona bilo još dosta vremena, odlučili smo malo prošvrljati istrom. Marko B. je upogonio svoj karbonski biciklić i odjurio na svoj đir od 100km. Mi smo na kratko posjetili Limski kanal, da malo osjetimo more i napravimo kratki photosession. Nakon toga napravili smo mini ekspediciju – posjet Maklavunu koji se nalazi uz cestu prema Rovinju. Maklavun je tumul iz brončanog doba kojeg nazivaju i “Hrvatski Stonehenge”. Okrugli kameni humak koji je služio kao grobnica, koji je nekada vjerojatno bio nadsveden, ima ulazni dromos koji gleda u smjeru zimskog solsticija pa je na taj način i svojevrsni solarni opservatorij.

Lokalitet bi u nekoj zajednici koja cijeni arheologiju i tisućljetnu povijest svog podneblja bio izuzetna turistička atrakcija, kod nas je okružen kamenolomom, a pristupni put je iznimno nepristupačan. Na fotografijama snimljenim iz zraka vidiljivo je da je vanjski krug već odavno raskopan i upotrebljen kao građevinski materijal! Iako smo se jedva probili kroz kamenje i šikaru, osjetili smo posebnu čast nalaziti se na toj drevnoj lokaciji neposredno povezanoj s astronomijom. Nakon jakog sunca na Maklavunu, kava u Rovinju bila je neizbježna. Od silnog istraživanja smo ogladnili i počastili se pljukancima u lokalnoj konobi u Balama.

Messierov maraton počeo je oko 17h s predavanjima u zvjezdarnici Tičan. Mi smo kasnili zbog izleta pa smo se bacili na slaganje teleskopa i pripremu papirologije za početak natjecanja. Iznenadio nas je velik broj pristiglih automobila. Prijavilo se čak sedam natjecatelja, većinom iz Rijeke, ali bilo je dvije ekipe iz Zagreba te jedna iz Križevaca. Glavni sudac Bobo upogonio je još dva pomoćna suca (Hvala Zlatku i Dinku).Natjecatelji su imali raznovrsnu opremu, od impresivnog 25×150 Fujinon dvogleda, nekoliko dobsona, već spomenutog 127mm maksutova i starog znanca 125mm TAL refraktora ekipe iz AADZ.

Početak maratona proglašen je nešto nakon 19h. Iako prognoza prijašnjih dana nije obećavala, nebo se smilovalo i bilo je vedro gotovo cijele noći. Transparencija nije bila baš dobra, no zato je seeing bio stabilan što se vidjelo na prekrasnim detaljima Jupitera kojeg smo promatrali netom prije pauze. Pauzu smo proglasili oko 23:30. Vrijeme smo iskoristili da se okrijepimo uz sendviče koje nam je spremila ekipa iz Višnjana, ali nije falilo ni finog vina, domaće rakije, kobasa, sira, špeka i raznih delicija koje su posjetitelji donijeli sa sobom.

Ipak, atrakcija u pauzi bila je snimanje raznih Messierovih objekata kroz veliki teleskop zvjezdarnice Tičan. Napokon smo ga mogli vidjeti u akciji! Fotografije M51, M81, M63 i drugih, nakon samo 2 minute ekspozicije pojavljivale su se na ekranu uz fantastične detalje! I to sve bez ikakve obrade! Jedva čekamo vidjeti rezultate!

Natjecanje smo nastavili oko 01h. Dio natjecatelja je odustao, ali četiri ekipe hrabro su nastavile dalje. U 01:59 imali smo mini odbrojavanje, da vidimo kako se sat na smartphoneu automatski prebacuje na 03 🙂 što nam je dalo malo dodatne snage za završetak. Pola sata kasnije preko cijelog neba su se navukli oblaci. Preostala dva suca, Bobo i Zlatko, razmišljali su o prekidu maratona. Ipak, nakon deset minuta počele su se pojavljivati rupe baš na dijelu prema Škorpionu i Strijelcu gdje se nalaze objekti koje je još trebalo pronaći.

Sve do jutra natjecanje je bilo vrlo napeto! Natjecatelji su se borili sa oblacima, orjentacija na noćnom nebu je bila otežana budući da se nisu jasno razaznavala sva zviježđa. Nije bilo lako tražiti objekte ako ne znaš gdje uopće treba početi sa star hoppingom! Bilo je zanimljivo vidjeti kako je neki natjecatelj u kratkom vremenu pronašao nekoliko objekata i stvorio vodstvo, dok bi već za par minuta “zapeo” te bi ga drugi stizali. Radi sve veće neizvjesnosti, suci su odlučili pisati vremena pronađenih objekata. Naime, prema pravilima, ako neki natjecatelji imaju jednak broj objekata, prednost se daje onome koji ih je prvi pronašao.

Kraj natjecanja proglašen je u 05:45 kad se već dobrano razdanilo i bilo je jasno da se situacija više ne može promijeniti.

U nedjelju oko 13h okupili smo se na ručku u Borgonji, proglašenju pobjednika i dodjeli priznanja. Suci su obznanili da je pobijedio Uroš iz AADZ sa 99 pronađenih objekata. Drugo mjesto osvojio je Juraj sa 97, a treće Joerg sa jednakim brojem. Razlika od cca 30 minuta osigurala je Juraju prednost. Nije na odmet spomenuti i dobitne teleskope – Uroš se natjecao sa 125mm refraktorom, Juraj sa 300mm dobsonom, a Joerg sa 25×150 dalekozorom. Kao što vidite, nije sve u veličini!

Nakon finog gulaša sa domaćim fužima i njokima uslijedilo je zajedničko fotografiranje – ovaj puta pod nadstrešnicom terase Borgonje, budući da je u međuvremenu počela padati kiša. Još jedan maraton je tako završio, kao i svaki put uz ugodnu atmosferu. Zajedničke fotke još nemamo, očekujemo ih od sudionika i organizatora.

Jedina zamjerka ide HRTu koji je odlučio poslati novinarku da napravi izvještaj sa maratona. Novinarka je inzistirala na snimanju natjecatelja po noći uz izuzetno jaki LED rasvjetni reflektor koji je svima uništio noćni vid. HRT bi se trebao upozoriti da bi na terenu u blizini astronoma trebali koristiti neke kamere sa infracrvenim izvorima svjetla tako da se može snimati u mraku. Ipak su oni gosti na tom terenu, a maratoncima, koji ovu tradiciju održavaju već više od 20 godina, reklama nije potrebna.

Uz čestitke pobjednicima i nadu da će i sljedeće godine biti zabavno i napeto, pozdrav svima i – vidimo se!