Mazin – Petrova gora, 9.-13.8.2018.
Iiii evo konačno neka konkretna fotka ove godine! Zaputili smo se na Mazin Boski, Marko, Zelda, Kedalin, Ivo555, Stipe, Veljac i ja u nove astronomske pohode.
Već neko vrijeme sanjam o ovom objektu i testno sam ga uslikao na PG-u prošle godine ali pošto se na slici nije vidlo apsolutno ništa osim nekolicine zvijezdica, pomislio sam da je možda LP previše jak za ovako taman objekt.
Naravno da mi vrag nije dao mira i iskoristio sam priliku prošli mjesec na Mazinu da ga probam snimiti pod boljim nebom u nadi da će biti bolje. Nebo na Mazinu je VRH! Dakle bolje nebo nisam do sada vidio. Ali nakon prve ekspozicije se na ekrančiću od fotića opet nije vidlo ništa ekstra ali sam odlučio da ću svejedno pucat po tom objektu pa što bude, bude. Kroz noć sam imao velikih problema sa laptopom koji koristim za guiding jer mi se PHD2 crashao odmah na pokretanju i nisam znao zašto pa sam bio osuđen na svoj veliki laptop koji troši previše struje. Drugi dan sam digao nove windowse koje je srećom Ivo555 imao na sticku ali i na sviježim windowsima se crashao.. Nije mi bilo jasno koji se ku**c događa i u jednom trenutku sam zamjetio da dolje na satu piše da je godina 9999. Laptop je iz čista mira odlučio otići nekih 8000 godina u budućnost. Nakon što sam mu vratio vrijeme na normalno, vidi čuda, PHD2 radi.
Nakon toga sam išao malo stakirati da vidim dal bu nekaj izletilo van i počeli su se u moru šuma pojavljivati neki detalji. Ali imao sam samo sat i pol ekspozicija i slika je bila neiskoristiva. Odlučio sam tada da moram nalupati barem 10 sati ekspozicija za nešto konkretno ali to je moralo naravno čekati sljedeći mjesec.
I tako u četvrtak smo postavili topove na Mazinu. Prognoze su super a prva noć je bila fenomenalna, niti oblačića, transparentnost vrhunska i seeing također! Cjelu noć smo snimali ali je malo guiding divljao svima i zbog toga sam ostao bez 30% ekspozicija. Druga noć je bila tak-tak, bilo je vlažno jer je kiša padala po danu pa se optika maglila. U jednom trenutku nas je posjetio nekakav medvjed pa je u neposrednoj blizini počeo proizvodit strašne zvukove od kojih su neki (imena poznata redakciji) pobjegli u aute glavom bez obzira. Na sjeveru smo vidjeli jake bljeskove od neke oluje koja je izgledala blizu ali na satelitu se vidlo da su se oformile superčelije na području zagreba i centralne slavonije. Ti bljeskovi su bili toliko jaki da su mi uništili nekoliko ekspozicija. Treći dan smo odlučili radi bolje prognoze skoknuti na Sveti Rok. Zvali smo i Ruku da ga pozovemo ali se nije javljao. Kada smo došlil tamo, nebo je bilo zatvoreno ali nakon pol sata se počelo razvedravat i krenulo je usjeveravanje i sve ostalo. Bilo je odmah vidljivo da je nebo lošije nego na Mazinu ali što je tu je, Mazin je bio pod oblacima. Nakon 2-3 sata se optika počela maglit i nebo se zatvorilo sa svih strana. Pošto smo došli već tako daleko smo odlučili ostat iako su prognoze pokazivale da se neće razvedrit. Nakon sat vremena se razvedrilo a i vlaga je popustila pa sam nastavio snimati ali je vlaga opet krenula i uspio sam snimati svega pol sata. Nakon toga smo Ivo555 i ja uživali u perzeidima a i vidio sam jednog head on sporadičnog koji je eksplodirao tako jako da je cijelo nebo bljesnulo. Dan poslje smo vidjeli da je prognoza za Petrovu goru bolja pa smo odlučili se preseliti tamo.
Na Petrovoj gori je taman bilo promatranje perzeida pošto im je maksimum bio onda. Bila je nekakva projekcija filma također tamo sa šankom i kokičarem kojem valjda nije nitko rekao da je lampa od 150W ubojca očiju astronoma pa su neki (imena poznata redakciji) dolazili na ideje da bi trebao netko to skinut sa zračnicom. Posjetitelji koji su dolazili su također mislili da je oke sa ksenonskim maglenkama svijetlili u teleskope i u oči vampirolikih astronoma. Srećom oko 1 su manje više svi odkantali sa autima a teleskopi i guidinzi su svima savršeno radili i to po prvi put na ovom putovanju. Beton je beton i zbog toga je guiding sretan i miran. Uspio sam skupiti te noći oko 6 sati ekspozicija bez obzira na to što je nebo lošije nego na Mazinu.
U jutro smo gledali prognoze i vidjeli da bi trebalo biti oke i tako smo odlučili Marko, Boski, Zelda i ja da ćemo ostati još jednu noć napuniti memoriju SD kartica sa fotonima iz dalekih djelova svemira. Prognoza se pogoršala i počelo je jako puhati zbog čega sam ostao bez više od pola ekspozicija te noći. Oko 11 smo vidjeli da se približava oluja ali satelit je pokazao da oluja ide prema Istri iz smjera Italije. Opet jaki bljeskovi kojih je bilo nekoliko u sekundi. Kada se to još pojačalo smo uspjeli vidjeti nekoliko čudnih brzih bljeskova južno i zaključili smo da bi se moglo raditi o “blue jetovima”. Nakon toga smo nas 4 ostavili svu opremu na milost i nemilost divljih svinja, lisica, vukova i čudnih tipova koji bez razloga znaju dobauljati pješice do spomenika u gluho doba noći i popeti se na vrh spomenika da poslikamo i pogledamo to čudo od jake oluje 60ak km udaljene.
Moj Canon 1300D kojeg koristim za sve drugo je odlučio taj dan krepati (vjerojatno od vlage na Svetom Roku) tako da nisam mogao snimati ali Zelda je imala svoj fotić tako da je ona to čudo snimila. Kada smo došli gore, u štoku i vjeverici smo promatrali jednu od najbolesnijih oluja koje smo do sada vidjeii. Neki od prisutnih (imena poznata redakciji) su izjavili da je ta oluja toliko ljepa da su na rubu da počnu masturbirati i apsolutno se slažem sa time. Dakle taj kumulonimbus je svijetlio nonstop i izgledao je ko atomska bomba jer mu se gornji dio cirusa jako raširio a bljeskovi su bili ponekad i po 10 komada u sekundi tako da je zapravo bio nonstop osvjetljen. Uz to sve skupa perzeidi su zapaprili cijeli ugođaj jer ih je bilo više nego dan prije kada je kao maksimum. Nekih sat vremena smo uživali na spomeniku ali je vjetar postao jako neugodan i oluja se raslojavala i njegova kapa cirusa je počela gmizati opasno blizu i kvariti nam djelove neba u kojima snimamo pa smo se lagano spustili dolje. Nebo je otišlo već kvragu ali smo se zato uz vinčeko i pivicu ljepo družili do zore.
U jutro smo malo popili kavicu i popapali nekaj i lagano se zaputili prema doma. Usput smo stali do partizanske bolnice na Petrovoj gori gdje je moj Canon 1300D odlučio oživjeti. Fenomenalno mjesto sa jako puno povjesti i predlažem svakome da ga posjeti. Interesantno je to da za vrijeme 2. sv. rata ga nisu uspjeli pronaći ni lokalni ni strani fašisti tako da je do kraja rata funkcionirala i primala partizanske ranjenike sa svih bojišta.
Od ekspozicija imam iskoristivo 15 sati a 7 sati je bilo neiskoristivo radi problema sa guidingom, vlagom i oblacima.
Ima tu još dosta dogodovština ali bi mi trebalo 15 stranica da to sve napišem tako da je to, manje-više to.
Objekt: VDB 141 Maglica Duh
Udaljenost: 1470 svjetlosnih godina
Optika: SW 250/1200 na EQ6
Guiding: ZWO ASI120-MC
Foto: Canon 1100D modan
Ekspozicija 297×180 sec što je oko 15 sati
Dark 75×180 sec
ISO: 800
Obrada: DSS I PS
Lokacije: Mazin, Sveti Rok, Petrova gora
Evo samo male usporedbe jednog single framea i stacka sa obradom. Teško je povjerovati da se iz svog tog šuma može izvući van ovo čudo! Nije čudo da nisam u startu polagao nadu u ovaj objekt kada se na ekranu praktički nije ništa vidlo osim par zvjezdica.
Objekt: Cygnus wall i NGC7000 maglica Sjeverna Amerika
Transparentnost: 6/10
Seeing: 8/10
Optički sustav: SW ED80/FF x0.85
Kamera: Qhy9c
Montaža i vođenje: HEQ5 Pro, Orion mini guider 50mm
Guiding kamera: Qhy5 II mono
Ekspozicije: 10×25 min
Programi: PHD, Nebulosity, Pixinsight 1.8, PS
Lokacija: Mazin i Sv. Rok
Objekt: Maglica Loch Ness, LBN133, vdB126, LDN768, LDN772
Transparentnost: 7/10
Seeing: 8/10
Optički sustav: SW ED80/FF x0.85
Kamera: Qhy9c
Montaža i vođenje: HEQ5 Pro, Orion mini guider 50mm
Guiding kamera: Qhy5 II mono
Ekspozicije: 7×25 min
Programi: PHD, Nebulosity, Pixinsight 1.8, PS
Lokacija: Mazin
Objekt: IC5146
Kamera: QHY8
Teleskop: SW ED80/600+0.85FF/FR
Montaža: AZ-EQ5
Guiding: ASI120MC, PHD2
Ekspozicije: 11x600s, 10x900s, ukupno 4h20m
Lokacija: Mazin, 9-10.08.2018.
Obrada: PixInsight 1.8 + nešto sitno u PS
Oluja iznad Istre, snimljeno sa spomenika na Petrovoj gori. Snimila Zelda Prožek:
Promatranje perzeida s Petrove gore: