Silbenske večeri pod zvijezdama
Na Silbu dolazim ljetovati od kada znam za sebe i uvijek me je očaravalo zvjezdano nebo posuto mnoštvom zvjezdica. Od sjećanja iz djetinjstva prošlo je i više nego nekoliko godina a na Silbi je postavljeno i više nego nekoliko kuglastih lampi koje svijetle u nebo. Danas ovdje nisu povoljni uvijeti za ozbiljno bavljenje astronomijom osim, naravno, promatranja Mjeseca i planeta. Kako već nekoliko godina održavam “astronomiju sa pločnika” ovog ljeta sam morao donjeti svoj teleskop sa sobom i održati koje javno promatranje.
Noć prva, 7.kolovoz
Zbog raznih “obaveza” povezanih sa godišnjim (kupanje, izlasci…) prvo promatranje sam održao već kada je Mjesec bio skoro pun. Bio sam nervozan dok sam vozio teleskop u kolicima do mjesne škole, dugo nisam održao promatranje i imao sam velika očekivanja. Oko pola 9 naveče sam bio spreman, teleskop također, i imao sam prvog promatrača, dječaka od kojih 8 godina, jako radoznalog i znatiželjnog. Kako su ljudi prolazili ulicom zvao sam ih “Dođite pogledati Mjesec!” i stalno sam imao grupicu ljudi koji su čekali u redu da ga pogledaju. Malo kasnije iznenađenje – večeras se održava kino predstava u dvorištu škole. Nakon dogovora sam se premjestio izvan mjesta gdje će biti publika a onda je počela navala. Kako su ljudi dolazili zauzeti mjesta nisu mogli ne obratiti pozornost na teleskop i pitati što se tu događa i da li se plaća gledanje. Na moje ohrabrivanje da se ne plaća i da sam upravo zbog njih došao ovdje radosno bi zavirili kroz okular. Red je bio velik, zapravo nije ni bilo reda nego su svi stajali u okolo i strplivo čekali. Uz moje nadgledanje i paženje na teleskop potpuno sam smetnuo s uma fotografiranje tako da imam tek nekoliko slika sa mobitela. Gužva je trajalo do iza početka filma oko 10 sati a onda sam uživao u španjolskom smislu za humor i uživanje u životu.
Noć druga, 8. kolovoz
Dva dana prije uštapa još se vidjela zemljina sjena koja posebno iziče kratere na njenom rubu. Zadovoljan viđenim predao sam pogled dvojici dječaka koji su strplivo čekali da postavim teleskop. Zamolio sam ih da pozovu i društvo pa je cijela grupa došla gledati Mjesec. Ovu večer promatrači su bili većinom djeca ali posjećenost je bila iznad očekivanja bez obzira na malo odraslih prolaznika. Naravno, bio sam zaokupljen odgovanjem na pitanja i podešavanjem stolca kako bi svi mališani mogli udobno promatrati pa je i ovaj put ozbiljno fotografiranje izostalo. No zadovoljstvo pružanjem prilike prolaznicim da zavire u teleskop nikako nije
Napisao: Marko Himelreich