AD Beskraj

Star party na Petrovoj Gori nakon raznih peripetija napokon je ipak održan za vikend 8.-10. oktobra. Budući da je u petak bio praznik, dio ekipe bio je na promatranju već u četvrtak. U domu su prespavali samo Sabina i Dag. Marija, Luka i ja došli smo u petak na ručak..kojeg smo malo dulje čekali budući da je valjda tek trebalo uloviti srnu i nabrati gljive… Za stolom nam se pridružio Alan iz Varaždina koji je sa sobom donio C9.25 na CGEM montaži

Kod spomenika smo došli još dok je bio dan, kako bi malo pofotkali opremu, a Dag je snimio i poneki intervju sa vlasnicima. Nažalost, navukli su se oblaci i nebo se raščistilo tek oko ponoći kada su neki već odustali i krenuli kući ili na spavanje. Cijelu noć vodili smo bitku sa vlagom – objektivi su se brzo zamaglili i cijela oprema je bila mokra! SQM je pokazivao nebo 21.45-21.50 magnitude, što je bilo sasvim ok. Najljepši prizor te noći bio je komet Hartley 2 u istom vidnom polju sa Double clusterom.

U subotu ujutro morali smo micati aute sa parkirališta kako bi se postavio podij za trkače koji su trčali od Vojnića do Muljave. Popodne smo pogledali film “Moonwalk One” snimljen i produciran početkom sedamsesetih, a koji peikazuje atmosferu u SAD i svijetu prilikom prvog spuštanja ljudi na Mjesec. Na trenutke pomalo dosadan, ipak je vjerno dočarao sliku tog vremena.

Navečer se kod spomenika skupila impresivna kolekcija teleskopa. Najveći su bili dobsoni dva Maria – Mario Pallua sa 12.5″ i Mario Stefanović sa 12″. I Vedran je imao svog 12″ dobsa, a Vid je donio svog novog ljubimca, 11″ Celestron SCT. Još dva Celestrona su se našla u igri – već spomenuti 9.25″ i Todorov 8″. Marko je imao 8″ dobs, a najmanji su naravno bili refraktori. Matija je fotkao sa 115mm, ja sam svog 105mm Pentaxa upregnuo vizualno na Giro 3 montaži, a Dag je sa ED 80 također fotkao.

Tijekom cijele večeri je bilo vedro (nebo mag. 21.45 – 21.55), a vlaga nije bila baš toliko strašna. Gledalo se sve i svašta i teško je reći što je bilo impresivnije – Jupiter sa crvenom pjegom i tranzitom sjene mjeseca u C11 sa binoviewerom, Veil nebula u 12″ i O III filteru imala je fantastične detalje, galaksija NGC 253 u velikim teleskopima bila je ogromna sa pregršt strukture. Ipak, vjerojatno najviše uzdaha izmamio je pogled na M 42 kroz Mariov 12″ dobs u kombinaciji sa mojim 13mm Ethosom. U tom trenutku doslovno svi prisutni su napustili svoje teleskope i stali se u red da vide to čudo! Bome se imalo što za vidjeti…visno polje Ethosa doslovno je uvlačilo pogled u maglicu koja je imala gotovo 3D efekt. Točno se vidjela struktura tamnog dijela maglice kod Trapeziuma isturena u prvom planu..a detalji su bili nevjerojatni! Zbog toga je bilo dobro što se PGSP održao mjesec dana kasnije nego prijašnjih godina jer smo mofli uživati u pogledu na zimske objekte kroz velike teleskope.

Moj Pentax se naravno nije mogao mjeriti s većim promjerima, no iznenadila me količina detalja i oštrina na Jupiteru. Veil maglica je bila tamna, ali je cijela stala u vidno polje Ethosa, a i na Helix maglici su se mogli proučavati detalji.

Krajem noći, kad su se posjetitelji već prorjedili, posvetio sam se dvostrukim zvijezdama, nasumce birajući ih uz pomoć SkyAtlasa 2000.0. Bilo je zaista prekrasnih parova, mnogi od njih vrlo blizu jedni drugome. Nerijetko sam koristio 6mm ortoskopski okular sa barlow lećom za povećanje od 222x.

Od svih parova najteže sam uočio thetu aurigae – razmak od 3.5″ nije problem za Pentaxa, ali je velika razlika u sjaju obje komponente, pa se tamnija zvijezda jedva uočavala kao točkica u drugom difrakcijskom prstenu. Gamma arietis je poznati dvojac sličnog sjaja međusobno udaljen 7.7″, a meni ljepši par bila je zvijezda 1arietis, slična, ali tamnijih komponenti i sa međusobnom separacijom od 2.8″ – prekrasno izgleda na 111x.

I ovu večer smo počeli pakirati oko 4 ujutro, a posljednji na bojištu bili su, osim mene, Matija, Vid i Dag. Dag je ostao snimati i u nedjelju navečer – nadam se da ćemo vidjeti dobre snimke!

Na kraju je PGSP bio iznimno uspješan. Hvala svim posjetiteljima koji su došli – vidimo se i sljedeće godine!

Novi datum za ovogodišnji PGSP je 8.-10. listopada! U petak, 8. listopada je praznik, pa prve posjetitelje očekujemo već u četvrtak navečer. Nažalost, u subotu je Muljava opet popunjena, pa molimo sve koji namjeravaju doći da donesu šatore.

Petrova Gora Star Party je morao biti otkazan Nažalost nevrijeme je bilo takvo da je uništilo cestu koja vodi do spomenika na Petrovcu, pa je od sada cesta i “službeno” zatvorena. Još ne znamo točno kakva su oštećenja, ali to znači da do daljnjega ne možemo na Petrovu Goru na promatranja! Članak o nevremenu pročitajte u tekstu Večernjeg lista.

Trenutno razmatramo alternativnu lokaciju i datum za ovogodišnji veliki PGSP.

Na ovogodišnjem PGSP-u Nikola Biliškov će, osim svog predavanja o meteorima, iznijeti i nacrt Zakona o svjetlosnom onečišćenju. Bit će predstavljeni dosadašnji rezultati sastajanja multidisciplinarne skupine, kojoj je cilj donijeti prijedlog Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja. Naime, ovaj problem je na pravi način zakonski reguliran jedino u Sloveniji, dok se u Zakonima nekoliko drugih zemalja EU, uglavnom Zakonima o zaštiti okoliša, može naći samo definicija svjetlosnog onečišćenja ili, u najboljem slučaju, nekoliko mjera zaštite. Cilj je ovog Zakona cjelovita zaštita ljudskog zdravlja, bioraznolikosti i okoliša, uključujući tu i noćno nebo. Uspije li ova inicijativa, Hrvatska će biti prva zemlja s takvim Zakonom.

Venera, Mars i Saturn s krova MSU-a

15. srpnja 2010. održavno je javno promatranje s veoma neobične lokacije – krova Muzeja Suvremene Umjetnosti. Promatranje je bilo održalo od 20:30 do 22:30 kao kruna događanja tog dana u MSU-u koji su bili posvećeni astronomiji i umjetnosti. Na promatranju su sudjelovali Ante Radonić, voditelj planetarija Tehničkog muzeja, a teleskope su donjeli Dag Šola Oršić (Celestron 8″ SC, član AD Beskraj), Todor Ivošević (Celestron 8″ SC) i Saša Nuić (Bresser 70/700). Zbog dugog dana, rasporeda na nebu i loših atmosferskih uvjeta mogli su se gledati samo planeti i dvostruke zvijezde. Posjetitelji su imali priliku vidjeti Veneru, mladi Mjesec, Saturn i Albireo. Mars je također bio vidljiv, ali bio je premalen da bi bio od ikakvog interesa za publiku.  Broj posjetitelja je premašio sva očekivanja, organizatori su očekivali 30, pripremili se za 50, da bi na kraju krov muzeja pohodilo više 700 ljudi. U 3 reda za teleskop čekalo se pola sata, strpljivo, bez ikakvog guranja, što samo govori koliko su entuzijazma imali ljudi koji su došli. Unatoč svoj gužvi neki ljudi su se i više puta vraćali pogledati kroz teleskop. Koliko sam uspio primjetiti, čak je bila i veća zainteresiranost (ne brojem posjetitelja već pitanjima) nego na promatranju na Trgu Bana Jelačića u travnju 2009. Možda je to do činjenice da se za MSU ipak plaća ulaznica pa su došli ljudi koje interesira astronomija. Uz teleskope na krovu bio je postavljen i projektor na kojem su se mogli gledati  prizori iz Svemira na projektoru i slušati “svemirsku” glazbu. Cijeli prizor s gužvom, glazbom, gledanjem neba i osjetom topline podsjećao je pomalo na prizor s neke plaže. Jedno je jasno, Zagrebu nedostaje ovakvih događanja.

Vedran Vrhovac

[Show as slideshow]

[View with PicLens]

Članovi AD Beskraj sudjelovati će u akciji “Teleskopi na krovu Muzeja Suvremene Umjetnosti”. 15. srpnja s početkom u 20:30 promatrati će se Mjesecc, Saturn i Venera. Glavni demonstrator je naš Dag Oršić, a Ante Radonić iz Tehničkog muzeja i voditelj emisije o astronomiji “Andromeda” začinit će cijeli događaj zanimljivom pričom.

Pridružite se našoj akciji!

Detaljni program pogledajte na stranicama Zvjezdarnice.

Predavanje će održati Nikola Biliškov, autor knjige “Meteori – golim okom”:

S vremena na vrijeme, kroz noćno nebo posuto zvijezdama promakne pokoji svijetli trag što odmah zatim zgasne. Radi se o meteorima, u našem narodu poznatim kao nebeske krijesnice. To je zapravo svjetlosna pojava koja nastaje pri ulasku sićušnih, ali vrlo brzih čestica međuplanetarne prašine u Zemljinu atmosferu, pri čemu dolazi do ionizacije i emisije svjetlosti. Meteori mogu dolaziti iz svih smjerova i mogu se pojaviti u bilo kojem trenutku. Međutim, oprezniji promatrač će uočiti da se putanje nekih od njih prividno sijeku u jednoj točki. Isto tako, u nekim noćima možemo vidjeti znatno više meteora nego inače. Nadalje, neki meteori su vrlo sjajni, a neki su čak i bučni. Ponekad ostavljaju za sobom trag, koji svjetluca na nebu dugo nakon nestanka samog meteora. Zašto je to tako? Što su uopće meteori? Kako ih promatrati i što sve možemo naučiti od njih? Ako vas to zanima, dođite na ovo predavanje!

U FAQ-u možete pročitati sve o različitim vrstama teleskopa, odličan tekst za početnike koji se ne mogu odlučiti za svoj prvi teleskop, ali i za sve astronome amatere koji žele sve informacije na jednom mjestu! Tekst je u PDF formatu, uključena je verzija koju možete isprintati i napraviti knjižicu A5 formata. Download je besplatan, a osim početnicima preporučamo ga svim astronomskim društvima kako bi ga mogli dijeliti svojim članovima i znatiželjnicima, bilo u elektronskom ili papirnatom formatu. Molimo samo da ne mijenjate sadržaj PDF-a.

FAQ o teleskopima

Za dva mjeseca održati će se još jedan tradicionalni godišnji PGSP! Pripremamo po običaju jedno predavanje i projekciju, tako da vam uz odličnu klopu u Muljavi i lijepu prirodu Petrove Gore sigurno neće biti dosadno! Za ovogodišnji PGSP možete se prijaviti na Facebooku.

Svi koji će donijeti teleskope neka se pripreme za PGSP izazov koji nam je pripremio Tonči!

Vidimo se!

Nakon 9 mjeseci konačno sam bio na Petrovoj gori i mogu vam reći da je biti po zvjezdanim nebom predivno. Pomalo sam zaboravio taj osjećaj jer su me pritisnule obaveze, loše vrijeme i povremeno nedostatak volje. Noć s 5. na 6. lipanj 2010. je dobar dio toga vratila. Dolazi ljeto, dolazi ljepše vrijeme, imam više vremena i mogu se opet posvetiti svojoj velikoj ljubavi – astronomiji.

Nisam išao na Petrovo goru s nekom agendom što ću, koliko i kako promatrati. Jednostavno sam utrpao teleskop u auto, nešto hrane, vreću za spavanje, stolac, karte neba i krenuo na put. Već na putu sam vidio da će noć biti predivna jer  Sunce na zalasku je imalo narančastu umjesto uobičajne zagasitocrvene boje. To je značilo da ima malo vlage u zraku i drugih aerosola. Uvijek sam spreman zamjeniti malo ružniji zalazak Sunca za transparentnu noć.

Na Petrovu goru sam stigao oko 21:00 i tamo sam našao Matiju i njegovu bolju polovicu. Još je bio dan pa se imalo vremena za raspremiti teleskop i postaviti sve na željenu lokaciju. Već oko 21:30 na nebu je bilo tucet najsjajnijih zvijezda, među kojima se posebno isticao par crvene i plave zvijezde na zapadnom dijelu neba, tik iznad drveća. To su bili Mars i Regul, blizu jedan drugoga, udalje ne više od širine jednog palca na ispruženoj ruci. Malo dalje Venera je žarila i već nestajala među granama okolne šume.

Negdje oko 22:00h došao je Mario,  forumaš (www.zvjezdarnica.com) Spacewalker. Nakon kraćeg upoznavanja odmah , poput pravih astronoma, smo se bacili na „posao“. Provjerio sam kolimaciju Tristača  (300/1500 Dob)  koja je bila iznenađujuće dobra s obzirom da sam prešao 100km i naletio na neke gadne rupe po cesti. Nakon malo utjerivanja kolimacije postavio sam binoviewer i okrenuo Tristača prema Saturnu. Kako se taj planet lijepo vidio. Slika je bila ne previše mirna, malo ju je ribala nemirna atmosfera, ali opet se vidjelo dosta. Diska Saturna je bio očito jajast, blijedožute boje s tankom sjenkom uz prsten. Prsten nije bio veličanstven, bio je tek nešto deblja linija koja sijeće Saturn na dva dijela. S lijeve strane planeta vidjela su se i dva satelita. Ne moram posebno naglašavati da se Mariu pogled i više nego svidio. Kada smo pogledali Saturn, maknuo sam binoviewer i stavio 17mm Hyperion. Prva sljedeća meta je bio M13, gotovo u zenitu. Ovaj predivan kuglasti skup nikad ne razočara kada su uvijeti promatranja dobri. Jasno se vidio kao hrpa malih, svjetlucavih zvijezda na tamnoplavom nebu. Teško je to opisati, ali svatko tko ga je pogledao zna na što mislim. Veće povećanje je samo još više izrazilo taj efekt.  Nakon M13 pomaknuli smo teleskop do M92, kuglastog skupa koji je poznat po tome da i na najvećim povećanjima ne želi pokazati jasno razlučenu jezgru. Nekako je taj efeket izostao večeras, pojedine zvijezde su se vidjele preko cijelog skupa koji je uporavo zbog svoje kompaktnosti na prvi pogled izgledao i sjajnije nego M13. Nakon rondanja po kuglastik skupovima bacili smo se n tipične manekene lipanjskog neba – M57 i M27. Što reći o M57, na 143x standardno dobra, jasno vidljiva i definirana, kao na crno bijeloj fotografiji. M27 dok smo promatrali nalazi se još uvijek relativno nisko pa smo na 143x vidjeli samo njenu jezgru, tzv „odgriženu jabuku“ ili prema moje mišljenju bolje reći da jezgra izgleda kao pješćani sat.

Mario je htio vidjeti i nešto galaksija na što ja nemam nikakav prigovor, dapače, meni je promatranje galaksija najveći gušt. Prvo smo se okrenuli prema Sombreru. Forma galaksije se jasno vidjela, znalo se na prvi pogled o kojoj se to galaksiji radi. Gornji rub galaksije je bio naglo prekinut tamnom prugom prašine, a iza te pruge se nazirao i „odsječeni“ dio galaksije. Gotovo fotografski doživljav. Tristača smo zatim brzo okrenuli prema Berenikinoj Kosi. Prva na jelovniku je bila NGC 4565. Jasno vidljiva u okularu na 143x Marija je iznenadila svojom veličinom. Par zvijezda dalje bila je M64, galaksija Crno Oko. Nažalost, zbog previše svijetla koje skuplja Tristač, efekt crnog oka nije previše izražen. Može se samo nazrijeti kao nekakva pukotina ispod gotovo točkaste jezgre. Hop hop i evo nas u Lovačkim psima gdje smo pogledali M63, galaksiju Suncokret. Galaksija nije bila nešto impresivno sjajna i velika, ali nešto je bilo u njenoj teksturi, kao da se nazirala struktura zbog koje je dobila ime Suncokret. Jedan pomak teleskopa dalje i evo nas do M51 i njene susjede. Savršeno definirana spirala M51, jasno vidljiva „grudasta“ struktura njene pratilje. Kako se dobro vidjela govori Marijeva reakcija koji je gledao minutu u okular i samo ispuštao nekakve  uzvike. Nakon te fešte za oči bacili smo pogled i na M101. Čak nas ni ona nije razočara i jasno se vidjelo da je spiralne strukture. Posljednje su na red došle M81 i M82, poznati duo u Medvjedu. Impresivna predstava sjajnih galaksija koje su se pomalo gubile u svjetlosnom zagađenju sjevernog neba. Pogledali smo M82 na većem povećanje , samo da provjerimo da li su sve njene glavne značajke još na mjestu. I mogu vam reći da jesu, i dalje duguljasta,  sjajna,  s tamnim pukotinama po sebi. Nakon ove runde promatranja uzeo sam malo pauzu. Mario je u međuvremenu otišao pričati s Matijom, a ja sam na vreći za spavanje uživao u pogledu na nebo iznad sebe. Kasnije sam prekinuo pauzu i gledao neke tamne galaksie u zviježđu Zmaja.

Oko 01:00 bacili smo dalje na promatranja. Strijelac se već bio uzdigao iznad šume na jugu i odlučili smo malo haračiti po njemu.  Nekako u to doba dobili smo i goste, mlađi par iz Zagreba koji je na svoju ruku došao na Petrovu goru isprobati 200/1200 Dobsona. Oni se držali svog teleskopa, a mi svog pa smo se bacili razotkrivanje tajni središta naše galaksije. Prva na redu, M8, s OIII filterom je bila kontrastna, sjajna, bez previše zvijezda koje je filter ubio. Jasno se vidjela laguna, prosjeci kroz maglicu. Nešto predivno. Sljedeća na redu je bila M17, maglica Labud. Labud se jasno vidio, ali vidio se još i ekstenzija maglice u vidu potkovaste i veoma tamne strukture koja izvire iz „labudova repa“. M16, veoma fotogenična maglica, ali škrta za vizualno promatranje, se vidjela kao magla među zvijezdama, ništa posebno. Tada sam maknuo OIII filter i okrenuo teleskop prema M20, maglici Trifid. Jasno se vidjela trolisna struktura maglice, samo što je bila dosta tamna. Ah, da si 10° viša iz naših krajeva. Poslije Trifida na red je došao M11, a nakon njega sjetio sam se da opet s OIII filterom bacimo pogled na M57 i M27. OIII filter je toliko digao kontrasta da su te maglice doslovne paralo vidno polje okulara, M27 mi se osobno činio i presvijetlim. Tad, nakon M27, sjetio sam se još jedne divne maglice – Veila. I kakav smo pogled imali, ljudi moji dragi. Vlaknasta struktura se jasno vidjela, pojedini „oblačci“ ili grumeni materije u njoj. Predivno nešto. Mario se posebno oduševio. Nekako u to doba smo primjetili da nebo postaje svijetlije na što sam ja pomislio da već dolazi zora. Nije bila zora u pitanju već mjesec u zadnjoj četvrti. Toliko smo se priviknuli na mrak da nam je njegov izlazak izgledao kao svitanje dana. Odustali smo od ozbiljnog promatranja i popili smo po pivo uz ugodan razgovor. Tad smo još odlučili pogledati malo kroz 25×100 dalekozor da vidimo komet u Andromedi. Komet C/2009 R1 McNaught sam našao od prve i bio je izrazito sjajna, izgledao je poput kuglastok skupa, okrugao s  sjajnom jezgrom. Pažljivim promatranjem uočili smo i rep, pa čak i nešto što bi moglo biti antirep.  Jel nas to mašta prevarila? Ne znam, moramo pričekati fotografije. Polako smo se počeli spremati, Mario je još bacio pogled na Mjesec i Jupiter kroz 25×100. Negdje oko 03:20 smo se svi lijepo pozdravili s Marijem i on je otišao kući. Ja sam otišao 10 minuta kasnije, a Matija mi se pohvalio kako je još u 6 snimao flatove. Zaključak: kad bi bar svaka noć bila ovakva, naravno, bez Mjeseca.

Vedran Vrhovac