AD Infinitum
Tijekom nekoliko večeri kada smo imali prilike gledati komet PANSTARRS, uspio sam napraviti nekoliko timelapse snimki što kometa što ekipe koja ga traži. Rezutat je ovaj kratki video spot uz koji odlično pristaje glazba sa Action Disco albuma iz 1979. godine. Video pogledajte u visokoj rezoluciji i preko cijelog ekrana:
Uspjeli smo! 
Iz trećeg pokušaja smo uspjeli vidjeti komet! Probali smo u ponedjeljak sa Sljemena, zatim u petak sa Jaruna i treći puta su vremenske prilike bile dovoljno dobre tek u subotu. Komet je jako teško uočiti jer se doslovno gubi i u najmanjoj izmaglici, tako da nije ni čudo što ga prva dva puta nismo vidjeli između oblaka. U subotu je srećom bilo bistro, a ni tada nije bilo lako vidjeti ga – upecao ga je Vid u svom fotoaparatu pa smo ga tek kasnije uhvatili dalekozorom. To je bilo tek oko 18:45, dobrih 45 minuta nakon zalaska Sunca. Iako u nekim izvještajima čitam da ga ljudi naziru golim okom, mi nismo uspjeli. Kasnije kad se smračilo komet je bio nisko i ušao iza tankih oblaka i tada ga više nismo mogli vidjeti ni teleskopom.
Promatranje je bilo najavljeno u Jutarnjem i na Radiju 101 pa smo čak u petak imali nešto posjetitelja usprkos oblacima. Bez obzira što tada nismo vidjeli komet, gledali smo Mjesec i Jupiter koji su uvijek atraktivni. U subotu su uvjeti bili bolji pa je i ekipa došla u nešto većem broju. Pridružili su nam se kolege sa zvjezdarnice, a dvojica osnovnoškolaca koji su bili dan prije su doveli prijatelje 
Guštali smo u pogledu na komet kroz teleskop, iako je prizor bio ljepši u dalekozoru. Atmosfera je bila turbulentna pa su Mjesec i Jupiter “plivali”, no bilo ih je lijepo promatrati kroz Markov dobson u binovieweru, a u okularu se često našla i maglica M42 u Orionu. Na nasipu kod Jaruna je bilo dosta hladno tako da smo se pokupili već oko 20:15, promrzli, ali sretni jer smo napokon uhvatili komet u teleskopima i objektivima!
Komet C/2011 L4 PANSTARRS će ovih dana biti atrakcija na noćnom nebu – točnije biti će vidljiv, čak i golim okom, nedugo nakon zalaska Sunca sve do kraja ožujka. Ipak, najljepše će se vidjeti kroz optička pomagala – dalekozore i manje teleskope, a njih će osigurati naše astronomsko društvo sa savskog nasipa na jugozapadnom dijelu Jaruna. Ako imate, slobodno donesite vlastitu optiku, članovi društva će vam pomoći pronaći komet.
Vremenska prognoza za petak je povoljna, a osim kometa gledati ćemo mladi Mjesec, Jupiter, zvjezdane skupove zimskog neba i druge nebeske delicije.
NAPOMENA: vedro i bistro zimsko/proljetno noćno nebo podrazumijeva hladnoću pa preporučamo toplu, slojevitu odjeću – bolje je na sebi imati 4 tanje majice nego jedan zimski kaput! Isto vrijedi i za noge!
Za promatranje i najnovije informacije možete se prijaviti i na našem Facebook eventu.
Ovoga mjeseca napokon na sjeverno nebo dolazi nam dugo očekivani komet PANSTARRS! Iako je bilo predviđano da će biti vrlo sjajan, izgleda da će maksimum sjaja biti 2. ili 3. magnituda. Svejedno ga se isplati potražiti jer i takve magnitude su rijetkost za komete. Komet se nalazi vrlo blizu Sunca, a iz naših krajeva ga možemo probati vidjeti od nedjelje, 10.3. kada će u vrijeme civilnog sumraka (18:30) biti tek 5° iznad zapadnog horizonta. Svakim sljedećim danom komet se prividno udaljava od Sunca pa je evo već 13. ožujka u isto vrijeme na visini od 9°. Sjaj kometa će nakon toga padati, ali već od 19.-20 ožujka moći će se vidjeti za vrijeme astronomskog sumraka (oko 19:30).
Ovisno o vremenskim (ne)prilikama pokušati ćemo napraviti javno promatranje kometa sa nasipa na Jarunu, skroz na zapadu gdje smo i prije radili promatranja – posljednji puta za tranzit Venere. Prva prilika će biti u nedjelju 17.3. – detalje ćemo javiti kada vidimo vremensku prognozu. Do tog datuma, prvi pogled na komet pokušati ćemo baciti sa Sljemena, točnije kod kapelice sv. Jakoba gdje je lijep pogled na zapad.
Budući da je napokon prognoza bila povoljna, na Vedranov poziv za promatranje i Petrinu ponudu da dođemo u Grdanjce na brzinu smo se organizirali i uputili u malo mjestašce blizu slovenske granice. Bilo je super vidjeti entuzijazam novih ADI članova, a i novoizabrano predsjedništvo je bilo prisutno u punom sastavu U Grdanjcima nas je dočekala Petra, puna energije i sretna što je i kod njih došlo par teleskopa za promatranje. Dok smo čekali da se skupi cijela ekipa, iz restorana preko puta dobili smo dva ogromna lonca – jedan sa kuhanim vinom, a drugi sa ljutim gulašem za okrijepu nakon promatranja.
Teleskope smo postavili na obližnje školsko igralište koje je malo uzvišeno u odnosu na lokalnu cestu pa nam javna rasvjeta nije jako smetala. Iako su okolo brda dosta visoka, mogli smo bez problema gledati Orion, Jupiter, Vlašiće, otvorene skupove u Kočijašu, M81 i 82 u Velikom medi…nerijetko su se mogli čuti uzvici oduševljenja od strane nekih 20tak ljudi koji su bili prisutni na promatranju. Vedranov 8″ dobs i Tvrtkov 120mm refraktor mnogima su omogućili prve poglede u nebeska prostranstva.
Promatranje smo završili već oko 19:30 jer je među brdima ipak bilo hladno, a ponestalo je i kuhanog vina uz koje smo se grijali 
pa se društvo preselilo natrag u općinske prostorije. Poslužili smo se predobrim ljutim gulašem kojeg su domaćini pripremili dovoljno valjda za cijele Grdanjce! Nakon klope postavili smo izložbu od desetak naših astrofotki i ukratko ih prezentirali prisutnima. Budući da je bio radni dan, nevoljko smo se uputili natrag u Zagreb oko 21:30.
Uz ovakvo gostoprimstvo, ali i lijepu prirodu i tamno nebo, obećali smo ponovo posjetiti Grdanjce kad malo zatopli.
Stefan i Aleksandar Cikota pridužili su se AD Beskraj ranih 2000-tih godina. Zbog svojeg angažmana na području astronomije i velikih uspjeha u otkrićima novih objekata u Sunčevom sustavu (među njima i asteorida potencijalno opasnih za Zemlju) nedugo zatim proglašeni su počasnim članovima društva. Svojim radom na zvjezdarnici La Sagra u Španjolskoj otkrili su jedan od rijetkih trojanaca Marsa, 2007 NS2 te su jedan novootkriveni asteroid imenovali po glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu.
Stefan je bio ljubazan da nam kaže nekoliko riječi o asteroidu 2012 DA14 i općenito o načinu otkrivanju te opasnostima takvih objekata.
15. veljače asteroid 2012 DA14 proći će vrlo blizu Zemlji, na udaljenosti od otprilike 30.000 km što je unutar orbite geostacionarnih satelita. S kolikom sigurnošću znamo taj podatak, odnosno postoji li ipak mogućnost greške kod procjene njegove putanje pa da ipak dođe do udara u Zemlju?
Dosadašnji izračuni orbite 2012 DA14 upućuju nas na to da će objekt 15. veljače 2013, u 19:25 po univerzalnom vremenu od središta Zemlje proći na udaljenosti od ~0.000228 astronomskih jedinica, što odgovara ~34100 km. Uzmemo li u obzir radijus Zemlje koji iznosi ~6370 km, udaljenost asteroida od površine iznositi će samo 27730 km. Trenutačna pogreška na ove podatke iznosi ~0.000001 astronomskih jedinica, što odgovara oko ~150 km.
Dakle, mogućnost udara u Zemlju u ovom slučaju je potpuno isključena. Prilikom najbližeg susreta, zbog njegovih malih dimenzija objekt neće biti vidljiv golim okom, no sa sjajem od ~7.4 magnitude postati će meta mnogih astronoma amatera koji će njegovo gibanje među zvijezdama moći promatrati već manjim teleskopima. Najveća prividna brzina u odnosu na zvijezde koju će objekt postići iznosi preko 2600″/minuti, odnosno ~45′/min (1.5 promjera Mjeseca u minuti, op. Bobo)! Drugim riječima, biti će moguće primijetiti gibanje objekta u odnosu na zvijezde promatrajući ga kroz okular teleskopa, što je zaista rijedak i fascinantan prizor kojega svakako treba iskoristiti.
Izuzmemo li slučaj 2008 TC3, objekta promjera 3-5 m koji se 07. listopada 2008. raspao u atmosferi nad sjevernim Sudanom, ovo je trenutno najbliži poznati prolazak pokraj Zemlje u povijesti promatranja malih tijela Sunčeva sustava.
Da li će možda u nekoj daljoj budućnosti doći do udara 2012 DA14 u Zemlju? Koliko daleko u budućnost astronomi uopće mogu predvidjeti putanju tog objekta?
Za kratkoročne procjene položaja objekta, preciznost orbite ovisi najviše o količini sakupljenih promatranja. Tako je zahvaljujući luku promatranja od 321 dan isključena vjerojatnost udara objekta u Zemlju 15. veljače 2013. No dulji luk promatranja omogućuje nam bolju procjenu položaja samo na nekoliko stotina godina. Svi objekti Sunčeva sustava jedni na druge međusobno gravitacijski utječu, i dugoročno gledano sve orbite objekata u Sunčevom Sustavu su nepredvidive i fizikalno spadaju u kaotične sustave. Na orbitalne promjene najosjetljivija su upravo mala tijela Sunčeva Sustava zbog njihovih malih masa.
Od slijedećih susreta 2012 DA14 sa Zemljom možemo istaknuti približavanja 2046. i 2110. godine. Za sada znamo da za susret koji će se dogoditi 16. veljače 2046. također možemo isključiti udar, i očekujemo prolaz na oko 0.0004 a.j. (60000 km) od središta Zemlje, dok npr. za susret 16. veljače 2110 udar nije isključen i njegova vjerojatnost iznosi 1:7,692,308,000.
Što su astronomi do sada saznali o tom asteroidu? Koja je njegova veličina, masa, sastav…?
Budući da je u pripremi promatranje objekta sa Goldstone radarom, koje će biti izvršeno od 16. do 20. veljače 2013., o objektu je prikupljeno već relativno mnogo fizikalnih podataka. 2012 DA14 je Near Earth Object (NEO) koji spada po svojim orbitalnim parametrima u kategoriju Apollo (objekti s eliptičnom orbitom koji sijeku Zemljinu, ali većina orbite im je izvan Zemljine, op Bobo). Njegov promjer procjenjuje se na ~45 metara, a masa na ~130000 tona. Albedo mu se procjenjuje na oko ~0.2 (reflektira 20% sunčeve svjetlosti, op. Bobo) i vjerojatno spada u spektralni tip L. Njegov rotacijski period od oko ~6 sati sa promatranom amplitudom od oko ~1 magnitudu upućuje na to da se radi o objektu nepravilnog (vjerojatno izduljenog) oblika.
Zanimljiva činjenica je da će Zemlja svojim gravitacijskim utjecajem skrenuti objekt i izmijeniti njegovu orbitu. Na taj način će se period revolucije asteroida, koji trenutno iznosi 366 dana, skratiti na 317 dana.
Što bi se desilo da takav objekt ipak udari u Zemlju?
2012 DA12 zbog svojih dimenzija od ~50 m ne spada u klasu potencijalno opasnih za Zemlju. Udari objekata slični ovome oslobađaju energiju ekvivalentnu ~2.5 megatona TNT-a. Za usporedbu, “Tunguska eksplozija” koja je uništila oko 2000 km^ˇ2 šume, procjenjuje se na oko 3-20 megatona. Objekti reda ~50 m mogu uništiti manji grad, no ne čine ozbiljnu prijetnju čovječanstvu.
Statistički, objekti slični ovome udaraju u Zemlju svakih 1200 godina. Pravu prijetnju Zemlji, čiji bi udar drastično promijenio život na Zemlji, čine objekti promjera većih od ~1 km.
Kako i kada je otkriven 2012 DA14?
2012 DA14 otkriven je 23. veljače 2012. sa španjolske zvjezdarnice La Sagra, u sklopu regularnog rada projekta potrage za asteroidima, poznatim i pod nazivom La Sagra Sky Survey. Glavni instrumenti zvjezdarnice La Sagra koji se koriste za potragu za asteroidima su tri identična 0.45-m f/2.8 reflektora opremljeni CCD kamerama velikog formata, što rezultira vidnim polja dimenzija ~60×90 lučnih minuta. Zanimljivo je da je objekt zamalo ostao nezapažen, jer je prvi put snimljen tek sedam dana nakon što je pokraj Zemlje prošao na udaljenosti od 0.0174 a.j. (2600000 km).
U slučaju da se godinu dana unaprijed doista otkrije objekt koji bi bez sumnje udario u Zemlju, da li bi to bilo dovoljno vremena da se poduzmu neki koraci glede zaštite od udara?
Postoje ideje raznih projekata za obranu Zemlje od malih tijela Sunčeva Sustava, koji se uglavnom svode na skretanje objekta s orbite. No, budući da niti jedan od tih projekata još nije u pripremi, godinu dana je previše kratko razdoblje za pripremiti takvu obranu. U slučaju otkrića prijetećeg objekta reda ~50-100 m, za sada smo tehnološki u mogućnosti vrlo precizno odrediti područje udara na Zemlji, što bi omogućilo evakuaciju ugroženih područja.
Objekti reda ~1 km bili bi problematični, no takvi udari se statistički događaju samo svakih nekoliko stotina milijuna godina, stoga ne treba biti previše zabrinut.
Mnogi ljudi smatraju da bi u slučaju otkrića objekta na putanji direktnog udara u Zemlju NASA sve zataškala i ne bi obavijestila javnost o
tom događaju, a sve sa ciljem sprečavanja širenja panike. Koliko je realan taj scenarij?
Najprije je važno naglasiti da veliku ulogu u praćenju potencijalno opasnih asteroida danas još uvijek imaju i astronomi amateri. Stoga realna opasnost vjerojatno ne bi ostala nezapažena u javnosti. S druge strane, ovisno o naseljenosti ugroženoga područja i preostalog vremena prije udara, scenarij da se pokuša zataškati vijest o mogućem udaru i nije potpuno nezamisliv. Hipotetski, najgori scenarij bi bio otkriće objekta koji unutar nekoliko sati udara u milijunski grad. U tom slučaju je teško procijeniti kako bi vlasti reagirale. Osim toga, velika područja Zemlje još uvijek su toliko nerazvijena da vlasti niti nisu u mogućnosti u kratko vrijeme obavijestiti i evakuirati velike površine. Vrlo malo gradova ima evakuacijske planove za scenarije kao što su udari asteroida.
Uvijek se volim prisjetiti objekta 2008 TC3 koji je otkriven samo 21 sat prije udara u sjeverni Sudan. Dok ga je gotovo cijela astronomska zajednica iz SAD-a i Europe promatrala, uključujući i našu grupu na La Sagri, događaj je u Sudanu ostao potpuno nezapažen. Ne postoje čak niti direktne snimke ulaska objekta u atmosferu, što je sigurno bio fascinantan prizor. Na sreću, objekt je bio promjera samo 3-5 m i nije dospio do tla.
Budući da si sudjelovao u otkrićima mnogih novih objekata, molim te ukratko opiši proces prijavljivanja otkrića.
Metoda potrage za malim tijelima u principu se kroz povijest nije mnogo mijenjala i uvijek se svodi na snimanje jednakih područja neba u vremenskom razmaku od nekoliko sati ili dana. Budući da smo se bavili asteroidima glavnog asteroidnog pojasa i Zemlji bliskim objektima, koji se relativno brzo gibaju, naša taktika je bila snimati isto područje neba 3 puta na noć. Obrada podataka se sastoji u mjerenju položaja svih objekata koji se gibaju u odnosu na zvijezde. Provjerom kroz katalog već poznatih asteroida razdvajaju se poznati objekti od nepoznatih. Svi poznati objekti izravno se šalju u Centar za mala tijela Sunčeva Sustava (Minor Planets Center – “MPC”) dok se nepoznati sakupljaju u na internu listu za koje je potrebna još jedna noć. Nakon sto se nepoznati objekt snimi i njegov položaj izmjeri tijekom najmanje 2 noći, šalje se se kao kandidat za novi objekt u MPC i čeka potvrda otkrića. Za prvu grubu orbitu obično su potrebne najmanje 3 noći, s time da se zanimljivi objekti najčešće već nakon 2 noći ističu po sjaju ili brzini. Potvrdom novog otkrića, objekt automatski dobije oznaku.
Nakon što se objekt promatra kroz najmanje tijekom 3 opozicije, što u pravilu traje ~3-5 godina, objekt se numerira i otkrivač ima pravo predložiti naziv.
Tajna uspjeha potrage za novim objektima je pratiti područja neba koja profesionalne zvjezdarnice nisu snimale nekoliko tjedana, i pokušati tražiti u tim područjima prije njih. Osim odabira područja neba, pažljivo planiranje noći i efektivan odabir ekspozicija također je važan faktor, jer je cilj snimiti što veću površinu neba u što kraćem razdoblju.
Tvoj brat Aleksandar i ti radili ste na opservatoriju La Sagra. Koji su bili vaši zadaci?
Naša grupa se u početku, uključujući nas, sastojala od 5 aktivnih članova i jednog lokalnog člana na zvjezdarnici koji je intervenirao samo u slučaju kvarova, budući da smo sve kontrolirali internetskim pristupom. Svi članovi grupe su se astronomijom bavili samo na amaterskoj razini, što znači da smo svi imali i druge svakodnevne obveze (posao, a u našem slučaju obveze vezane uz studij), pa je organizacija u timu bila dosta fleksibilna i uloge su se često izmjenjivale.
Naša najčešća uloga je bila vezana uz obradu podataka, jer bi bilo nezgodno ići na predavanja nakon neprospavane noći u slučaju vršenja promatranja. To znači da bi netko od članova grupe prikupljene snimke pohranjivao na server, a mi bi ih tijekom sljedećeg dana obrađivali i radili planove promatranja za slijedeću noć kako bi promatrač snimio sve pronađene objekte s ciljem potvrđivanja otkrića.
Vremenom je grupa napredovala, i nakon što smo se uvjerili da je još uvijek moguće otkriti relativno puno asteroida mukotrpnim “manualnim” radom, željeli smo postati produktivniji. Dobrim planiranjem promatranja prikupljali smo previše podataka i ubrzo više nismo bili u stanju držati taj ritam i svakodnevno obrađivati sve podatke, te je bilo jasno da će biti potreban razvoj software-a za automatiziranu obradu podataka. Najprije su napisane najosnovne skripte, koje su vremenom nadograđivane… U međuvremenu se i instrumentarij zvjezdarnice utrostručio, te se na taj način, od 2006. do 2008. produktivnost umnogostručila.
U kolovozu 2008. dobili smo službeni status “sky survey-ja” te time postali prva, ali do danas i jedina, amaterska grupa koja uz 8 profesionalnih zvjezdarnica koje su uglavnom pod pokroviteljstvom američke vojske ili NASA-e, nosi status sky survey-ja.
U rujnu 2009., nakon ~3100 potvrđenih otkrića, 12 “Near Earth Objekata”, 1 kometa i 10-tak egzotičnih objekata, zbog obveza oko studija ali i želje za drugim znanstvenim projektima odlučili smo odstupiti iz La Sagra Sky Survey. La Sagra Sky Survey do danas je ukupno otkrila preko 6000 asteroida, oko 60 Near Earth Objekata, 8 kometa, te poslala preko 1’000’000 mjerenja u Centar za mala tijela Sunčeva sustava.
Kako ste se počeli zanimati za astronomiju? Što možete preporučiti učenicima koji se žele baviti znanošću?
Interes za astronomiju se javio nakon što smo dobili naš prvi teleskop, u prvom razredu osnovne škole. Od tada smo povremeno promatrali Mjesec, Sunce, planete, pomrčine… i interes je polagano rastao. U 5. razredu osnovne škole počeli smo sudjelovati na natjecanjima iz astronomije, dobivali razne nagrade, redovito slušali znanstveno-popularna predavanja na Zvjezdarnici Zagreb i priključili se astronomskom društvu Beskraj te na taj način upoznavali ljude koji se nešto ozbiljnije bave s astronomijom. Pravi napredak u upoznavanju “praktične” astronomije dogodio se 2002. godine, na prvoj Višnjanskoj školi astronomije na kojoj smo sudjelovali i gdje smo puno naučili o znanstvenim metodama rada te da i obični amateri mogu doći do lijepih rezultata i otkrića u svojim malim istraživanjima, bez obzira na ogromnu konkurenciju “profesionalca”.
Osnovnoškolcima i srednjoškolcima zainteresiranim za astronomiju, ali i sve ostale prirodne znanosti, mogu samo preporučiti da se dovoljno rano uključe u razne aktivnosti kao što su natjecanja i ljetni programi tipa Višnjanska Škola Astronomije ili Summer School of Science. Poznanstva sa ljudima sličnih interesa omogućiti će im puno lakši ulazak u znanost i odluku koji studij da upišu.
Kopajući po dokumentima od društva, naletio sam na izvještaj sa prvog JSP-a kad smo išli gledati komet Hale-Bopp! To je bilo 8.3.1997. godine – Jaša još uvijek ima aktivan svoj stari web sa fotografijama kometa, pa pogledajte (iako piše 1998. godina, a bila je 1997.). Na žalost nemamo fotografije gdje smo se međusobno ufotkavali, no valjda budemo i to našli jednoga dana. Taj prvi star party je bio legendaran – uz dobru zabavu (sa toliko kuhanog vina i kulenom nije moglo biti loše), prekrasno tamno nebo i sve doživljaje u i oko planinarskog doma (put do vrha koji smo jedva našli, fina klopa, teta Ruža sa svojim naglaskom i forama, smrzavanje cijelu noć..), odlučili smo doći opet…i opet, i opet I evo nas sad gotovo 16 godina kasnije i još uvijek smo legendarni!
Članovi prve ekspedicije bili su Jaša, Domjan, Nikolina, Stjepan, Željko i ja (Bobo). Pročitajte log koji smo pisali uživo na Japetiću (svi tipfeleri su kao u originalu), a za potpuni doživljaj ugasite grijanje, uzmite čašu kuhanog vina uz kobasicu ili kulen te svakako odigrajte jednu partiju legendarne igre Scorched Earth :)
Trenutacno je 21.30 i upravo jedemo. Domjan je prvi zavrsio sa jelom. Druga je zavrsila Nikolina. Jasa se po obicaju ponovo pretrpao i podriguje se. Ometaju nas ……
(uletio Bobo i zaplijenio notebook)
BOBO: Ma ko te ometa, eee, tu su svi pobegli tranu dok se Stjepan ija smrzavali vani i tak…ono, teleskop je fakat mocan, nemre se nist sfokusirat, finder je sjeban i tak je sve super, vi{e gledamo kroz dalekozor. I da, capili su nam drugi dalekozor sa sobom tu nutra, a mi zujali cijelo vrijeme da di je dalekozor. Kuhano vino niko nije pijo osim nas dvijice, a ko im je kriv kad ne znaju kaj je dobro! Ha! Budemo sve pocugali solo I tak, smrznute su mi ruke i jedva pi{em, idem ja po vina jo{… .
E bok narode. Ja (Stjepan) malo mi je bed jel su mi prsti smrznuti, al evo da vam se javim. Jasa nas je tu dovuko i sad debos ne zna ni teleskop slozit neg igra Soorch. Al mi, karakteri, se drzimo. Dobro, moram sad ici napustit vas u ovom povijesnm trenutku jel ce Bobo popit sve vino. Ajd bok.
The JA
OK, dakle i da ja nesto napisen nesto. lnace ovo je onomatopejsko oponasanje mog, jelte, kasljenja, posto sam nedavno prebolio gripu i tko zna sto jos. Cek da prvo procitam kaj su prije vi napisali. Kaj sjeban finder!? Ja sam ga osobno namjestio!! Mozda i sjebao, sve je relativno. Ovo pisem u udobnosti i pregrijanosti doma. Radi se obracun vecere. JASA neda pare! E, da, skoro zakoravih. Ako se nadete u ovim krjevima nemojte, ponavljam, nemojte koristiti WC u domu. Ja sam se skoro utopio!!! Pusti vodu i bjez van prije nego sto ti se popne do gleznjeva. Proba filma je upravo u tjeku i nasi tehnicari pokusavaju otkriti kako se aktivira fotic. A! upucali su me! A, jeb’ ga. ‘
DoS
Konacno opet ja. Vratio sam svoju imovinu natrag. Slikali su me. Nadam se da necu opet ispasti antifotogenican. To sam bio ja FIZICAR.
Alo ovje Bobo. Bobo zove Zemlju, Zemlja jebi…ovaj, javi se! Sad smo ispucali par slika na Orion, Sirius & stuff, a trenutno se nima isto tak ne{to sa turbo expozicijom, pa da ispadnu crte! ldem vidit kaj ovi petljaju oko foti}a, a i vina kuhanog vi{e nema u ovoj termosici…
Eto i vaseg (m)oderatora da se malo javi….. Eto sam sam – tu…. Svi su vani na promatranju. Bole prsti, ali ipak pisem. Namjestio sam im Mars pa neka se zabavljaju (iako se nis ne vidi – drotan teleskop). Malo prije samo poslikali par puta Orion i nadam se da ce ispasti nesto. M42 se takoder dobro vidio i Plejade, ali se meli nije dalo biti na zimi pa su sad vec vjerojatno zasli (zamamnije je bilo jesti i igrati se scorch). Tek je 23:10 i ima jos dobra cetri sata dok komet izade iako smo ga vec vidjeli oko 20h. Zasad mi se ne spava, a poslije vidjet cemo – nije tako dosadno. To bi bilo sve za sad od mene, moram ih ici nadgledati dolje, jer ce biti vraga ako mi nesto strgaju….
Opet Bobo, joooo kak je dobro vino bilo, sve smo slistiIi…sad nas covjek nudi odojkom i vinom, jerbo smo ovak uporni & stuff…Sad je 11:53, razra|ujemo taktiku za daljne snimanje (Ja{a & me), sad je izvuko neke Astronomye, pa zujakamo… Eeee, da!!! Slikali smo Mars i djevicu (hehe, na konstelaciju sam mislio) i taman je uletio jedan meteor u kadar! Kull A jo{ nitko nije spomenuo ono kaj sam sa Stjepanom vidio oko pol 9…vidili smo kak je nekaj crveno jarko svjetiilo malo ispod Velikog psa (Sirius), pa smo zazujali da je to Mars, a nije bio, treperilo je i nakon par minuta nestalo skroz…niso spili skuzit kaj je to bilo, nije se micalo, bilo je fixirano na jednom mjestu ko zvijezda, magnidtude otpriiike ko Mars (minus jedan otpriiike). Ziher UFO neki!
He, he, bas je bilo guba to s ‘laznim Marsom’ mozda cujemo jos u Dnevniku o tome. lnace, pitanje: Na kolko stupnjeva se pocinju rezat palci na nogama? Meni bi se to uskoro moglo desit, fakat je jebeno zima. Sto se tice ostalih dogadjanja, ostali smo bez kuhanog vina u termosicama, pa sad moramo pit nek hladno iz ducana… al’ meni je ionako vec svejedno…
The JA
Ehaha, evo opet BOBO LIVE SA TRAVE ILITI LIVADE joo i ne vidi se kursor, a ja ne osjecam prtstice svoje mile…snimili smo m44 i bas bu bilo kul, naravski ako film nije toliko bijo osvijetijen…dom se zatvorio izbacili nas van i sad smo prepusteni na milost i nemilost ovog smrdljivog vremena… )))) From modelator: Tresem se ko trska na vodi od zime… Na livadi smo (mis upravo furam po travi i bas neide, jer je neravno), ali eto baterija i notebook jos radi, ali crknut ce uskoro….. ako se ne smrznemo do ujutro onda mozda ovo i procitate… Sad je 1:05 i nemam bas puno vremena (baterija ckrkava) -> greetings to all!!!!!!
Eto javijamo se ponovno…. (Jasa) dogoila nam se neizmjerna sreca -> sad smo na poprilicno topiom (moglo bi biti i toplije), imao struju za notebook i jednu zarulju. Pitate se sto se desilo – nazicali smo Ruzu (vlasnica doma) da nam da neku sobu u podrumu i sad uzivamo. Izmedu ostalom teta Ruza nam je rakla: “Kaj radite na toj zimi bedaki jedni?” i “Eto vam kljuc od sobe pa prevrnite koju zensku”. Bobo i Stjepan jedu sad klobasu (i smrdi poprilicno) Zeljko vice “gasi Meho” i u tome smo filingu….. Sve u svemu super!
Opet ja Bobo najbolji. Tijo sam rec da je klobasa bas dobra, ali smo zakljucili i da je coolen zakon!!! ))) Hehe, atmosfera je bas dobra, padaju glupe fore (coolen & osjecaj ko klokan u tobolcu), cuga se vinceko (cak je i ostatak poceo). Sad zicamo Nikolinu (Vanesa, kako bi nas Stjepko reko) da napise nekaj, pa bumo vidli kaj bu ispalo. Inace je sad 1:15, a Hale-Boppa jos nema. Valjda se negdje napio, pa je zaboravio put. Nije ni cudo, i mi smo se skoro izgubili kad smo trazili ovaj Japetic.
Evo The Mene. Ovaj Bobo me iz neznam kojeg razloga odiucio napit i sad mi neda mira. Stalno: bumo si popili, bumo si popili… Al dobro zapravo pase nakon ljutih kobasa. Ajde sad ce vam Velina nesto napisat.
The JA
Decki kazu da nesto moram napisati….Dobri su, pre dobri.Nista ne pokusavaju.Steta.Mozda cu sljedeci put iati vise srece.
Ajme. (Bobo) Steta kaj ima ovdje toliko perverznjaka, da smo solo, eeee…
JASA: A pa mi izademo a ste vi solo….!
Ili ti Bobo izadete van pa ste opet solo (DoS)
E, a jel znate da cugamo No Name vino (crno stolno, samo to pise), berba 59! Sad je Jasa doso sa foticem, pa malo proucavamo i pripremamo se za H-Ba (Bobo)
“Ja sam gore, a vi ste dole!”, kaze Vanessa, mislim ono, da ne bi bilo poslje da nije nist rekla, jel’ tak?
(Bobo)
Jasa: Slikali smo modaratora na djelu (tj. mene). Stjepko je sjebao “samo” dvije slike od filma koji kosta 75KN… nista zato. (tog trenutka) Stjepko:” Idem vidjet helic vani…. Jooo Shit, nist ne vidim, mrak!!!” Evo mene opet (Bobo – nesto mi se cijedi), maloprije smo slikali panoramu grada (Stjepko kaze Samobor, a ostatak tvrdi da je Karlovac) i iscekujemo HBa. Zgasili su svjetla, cuje se nesto, ali Velina se nista ne javlja… U medjuvremenu smo se i medjusobno slikavaii, mozda nekaj i uspije. Jasa: “Kaj ti pises esej? Zgodno”. Sad je 2:50 i tak.
Eeee kak ovaj moderator sexi kaslje! (Bobo)
Bobo (u mraku): “Jebemti zvjezdice!”
Tri sata, svi polako core, HBa se ne vidi (smeta suma), medvjedice nema u brlogu, pa da se zabavjamo, idem haklat schorch… (Bobo)
Eheee, sad je vec pol cetri HBa jos nema, Jasa prica Nikoiini “Dodji simo”, ja nisam uspil nikaj od schorcha i tak…a Jasa poceo pricat viceve…ajme. (Bobo)
Jasa: Eto Boris otisao po novo vino (spalio ga grom sve – je popio) i provjerio dali je komet izasao (ali nije). I dalje svi core pa nema zanimljivih dogadanja (3:46)…..
Jasa: “Skoro sam se prolio po disketnoj!” (Bobo)
Sad upravo (3:55) radimo sjene na zidu i upravo smo vidli “baku bez proteze” ))
Eto pronasli smo komet visoko na nebu (Bobo ga nije vidio zbog sume – seljak jedan). Sad je 4:07 i Stjepan se probudio nakon dugog sna. Idemo u akciju slikat komet…..
(ovo je poslije dopisano doma, a ne na Iicu mjesta – bili smo prezauzeti i bilo je premalo vremena, ali to bi otprilie ovako izgledalo da nismo)
4:20 -> Komet se super vidi -> takav super komet nikada nisam vidio uzivo, samo na onim najboljim, fotografijama. Rep kometa je stvarno ogroman. Kroz Bobov dalekozor se vidi rep od skoro 2/3 puta do zvijede Deneb. Sad sam tek shvatio da ovo smrzavanje nije bilo zabadava, jer se komet stvarno splati vidjeti i ko zna kad cu moci tako nesto lijepo opet vidjeti. Uza sve zvijezde koje izgledaju ko tockice ovo je fakat zakon. Fotografije ako uspiju moraju biti fantasticne.
5:01 -> sjedimo u autu od Bobe (svih 7mero – mozete misliti kako smo se natrpali – sjedim na rucnoj). Smrzli smo se nacisto…. Pomalo se razdanjava, a ja neznam kak cu potrositi preostalih 10tak fotografija.
5:15 -> Smrznut sam nacisto, ali nabrzinu slikam preostale neispucane fotografije. Fotogafiramo se sa Hale- Boppom (Astronomija.HR crew and Hale-Bopp).
6:00 -> Razdanilo se. Napustamo Japetic po prasnjavoj cesti. Ma sto bilo sve u svemu s obzirom na hladnocu – bilo je super.. Treba to ponoviti – dok komet ne ode. Barem sad znam di je idealno za promatranje, a imamo relativno toplu sobicu. Greeetzz to all….. to bi bilo sve!
Vardzop #Josko#
Naše društvo već tradicionalno oko Božića organizira domjenak za članove. Ovaj puta smo se okupili 21.12. da ispratimo kraj svijeta kakvog ga znamo – i bilo je vatreno, ako ništa drugo onda klopa u kineskom restoranu Asia. Cijeli događaj zabilježila je jedna mala kamerica pa provjerite tko je najviše pojeo
Nakon prvog dijela projekta (izlet svih sudionika i zainteresiranih na Petrovu goru) na 1. programu su se na to osvrnuli i objavili kratki isječak razgovora s Bobom (na kraju clipa):
Uslijedio je nakon 2-3 tjedna i drugi dio akcije, neka vrsta javne diskusije i razgovora u prostoru galerije Nova, koja je počela osvrtom dvije arhitektice na prijedloge i koncepte.
Jedna od njih nas je spomenula u dobrom svjetlu:
A kada su one završile i trebala je poceti diskusija, odmah se javio Saša da malo pojasni. Nije izdržao a da ne bude poetičan.
Kustosica Vesna Vuković koja je sve to i vodila morala je više puta pojašnjavati da ovo nije nikakav natječaj i da nema investitora, već da se radi samo o poticaju na razgovor o jednom problemu.
Dag Oršić
U subotu 13.10. sudjelovali smo na prezentaciji i postavljanju izložbe “Što s Petrovom Gorom?” u organizaciji galerije Nova. Zadatak natječaja je bio osmisliti kakva bi bila funkcija nekadašnjeg spomenika revoluciji na Petrovoj Gori koji nikada nije bio u potpunosti dovršen, a sada podliježe sustavnoj devastaciji.
Na Petrovu Goru je bio organiziran prijevoz autobusom, a osim sudionika projekta i posjetitelja tu su bili i predstavnici lokalnih vlasti te medija. Po dolasku nas je neugodno iznenadila novo postavljena javna rasvjeta od 6 potpuno nezaštićenih kugli kod parkirališta blizu prilaza spomeniku. Manifestacije je, nakon dogovora sa kustosicom projekta, započela govorom nekadašnjeg kustosa Petrove Gore. Sama izložba je bila koncipirana na način da određene skupine prezentiraju na katovima spomenika. Na prvom katu su postavljeni tekstualni opisi svih projekata. nama je bio dodijeljen krov, no nažalost većina ljudi je već bila obišla spomenik prije službenog početka prezentacije. Zbog magle nismo mogli održati najavljeno promatranje Sunca. Osim toga, do našeg mjesta prezentacije trebalo je proći kroz ogromnu lokvu vode što je dodatno obeshrabrilo posjetitelje da nas se pridruže u diskusiji. Ipak, tijekom šetnje po spomeniku uspjeli smo iskoristiti priliku i podijeliti letke o svjetlosnom onečišćenju.
Oko postavljene javne rasvjete žalili smo se načelniku općine Vojnić te predstavniku Hrvatskih šuma, no rečeno nam je da je nalog za postavljanje kugli došao od strane ministarstva kulture. Ne protivimo se postavljanju rasvjete, ali smatramo da su neekološke kugle stvar prošlosti i da je potrebno postavljati zaštićenu ekološku rasvjetu. S obzirom na trenutačnu kontinuiranu devastaciju spomenika, izrazili smo zabrinutost glede trajnosti postavljenih rasvjetnih tijela budući da su takve kugle i u urbanim sredinama vrlo često meta vandala.
Diskusija se nastavila u lovačkom domu Muljava uz skromnu, ali dobrodošlu zakusku. Zaključili smo da je svakako pozitivno što se razmišlja o obnovi i namjeni spomenika, ali postavljanjem neekološke rasvjete devastira se ekosustav i onemogućava se proglašenje Petrove Gore parkom tamnog neba.
Space.com News Astronomy news S&T news